Srpska pravoslavna crkva danas obeležava Lazarevu subotu, praznik u narodu poznat kao Vrbica, posvećen sećanju na poslednje čudo Hristovo pred nedelju stradanja, smrt i vaskrsenje. Tada je Hristos, prema predanju, vaskrsao Lazara iz Vitanije.
Ovaj praznik se uvek proslavlja u pretposlednjoj nedelji Velikog vaskršnjeg posta i uvek u subotu, dan uoči praznika Cveti. Na Lazarevu subotu se beru mlade vrbove grane, koje se osveštavaju u crkvi i dele narodu, zbog čega se praznik i zove Vrbica. Vrbove grančice simbolično predstavljaju ulazak Isusa Hrista u Jerusalim, gde su ga dočekala deca. Na ovaj praznik deci se oko vrata stavljaju zvončići, a od vrbinih grančica prave se venčići za glavu.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, Vrbica je dečji praznik jer je Hristos, prema Jevanđelju, ulazeći u Jerusalim rekao: „Pustite decu meni, jer takvih je Carstvo nebesko“. S obzirom na to da je praznik u vreme vaskršnjeg posta, crkveno pravilo je da nije dobro igrati i pevati. Mnoge porodice ovaj dan slave kao krsnu slavu, a trpeza je uvek posna.