Srpska pravoslavna crkva i vernici slave Svetog Trifuna, koji je prema verovanju, zaštitnik vinogradara i poljskih radova.
Sveti Trifun se smatra zaštitnikom voća, posebno loze, otuda i grožđa, ali i drugih plodova. Rođen je u selu Kampsadi u Frigiji od siromašnih roditelja. U detinjstvu čuvao je guske, a prema predanju mogao je da isceljuje i ljude i stoku, ali i „izgoni zle duhove“. Predanje kaže da je izlečio ćerku rimskog cara Gordijana. Car je bogato nagradio Trifuna, ali darove koje je dobio razdelio je siromašnima i vratio se čuvanju gusaka.
Kada je na rimski presto došao car Dekije, počeli su progoni hrišćana, stradanje i mučenje. Sveti Trifun je prvo bio mučen, ali je po predanju sva mučenja podneo sa velikom radošću govoreći: „O, kad bih se mogao udostojiti, da ognjem i mukama skončam za ime Isusa Hrista Gospoda i Boga moga!“ Zato su ga mučitelji posekli mačem 250. godine, kada je svetac imao samo 18 godina. Sahranjen je u Kampsadi gde je i rođen. Ne zna se tačno kada, ali mošti Svetog Trifuna su iz Kampsade prenete u Carigrad. Odatle je glava Svetog Trifuna doneta u Kotor, u Crkvu Svetog Trifuna.
Sveti Trifun je omiljen svetac među Srbima. Kaže se: „Na Trišindan vedro, biće suše“ ili: „Pašće kiša ο Triši, biće rodno“. Najviše ga slave vinogradari. Odlazi se danas u vinograde, orezuje i vinom zaliva po koji čokot. Veruje se da se ovim praznikom završava zima. Počinje period od četiri dana koji se zovu Trivunci.