Poremećaji senzorne integracije mogu se uoče u najranijem detinjstvu, čak i kod malih beba. Beba može biti previše razdražljiva ili previše mirna, teško održava ravnotežu, ne voli da se kupa, da joj se seku nokti. Kod malo starije dece može se primetiti da ne vole određene teksture, ne vole da se prljaju, hodaju na prstima, prekrivaju uši rukama kako bi se zaštitili od prevelike buke.
Terapija senzorne integracije može da pomogne da se poboljša senzorno procesuiranje, da se podigne nivo samopouzdanja i samopoštovanja, samoregulacija, a ponajviše da se razviju razne veštine za funkcionisanje u svakodnevnom životu. Prema rečima logopeda, Jelene Đorđević, terapeuti senzorne integracije su prošli obuku za rad sa ovom problematikom i pristupaju pažljivo detetu kroz odabrane terapijske intervencije i kroz igru u specijalno opremljenim senzornim sobama.