Srpska pravoslavna crkva i vernici obeležavaju jesenji Krstovdan, praznik posvećen uspomeni na dan kada je carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla Časni krst na kojem je Isus Hristos raspet na Golgoti. Krstovdan se obeležava kao crveno slovo u kalendaru i vernici taj dan poste, a mnogi jedu samo hleb i grožđe. Srpski narod prepoznaje značaj ovog posta i zato je u narodu ukorenjena izreka „Ko se krstom krsti, za Krstovdan posti“.
Prema predanju, 326. godine carica Jelena, majka cara Konstantina, pronašla je krst kada je otišla u Palestinu da poseti sveta mesta. Patrijarh Makarije je, posle otkrića carice Jelene, pred okupljenim narodom uzdigao Krst koji je Hristos nosio do Golgote, pa otuda i naziv Vozviždenje u bogoslužbenom kalendaru, gde je praznik obeležen crvenim slovom kao zavetni praznik.
Kako kaže hrišćansko predanje, narod je odgovorio patrijarhu molitvom Gospodi pomiluj, koja se i do danas na isti način peva na pravoslavnim liturgijama.
Na taj praznik, istovremeno se slavi uspomena na povratak Časnog krsta iz Persije u Jerusalim. Krst je čuvan u srebrnom sanduku u jerusalimskoj crkvi Vaskrsenja do 614. godine, kada su Persijanci zauzeli Jerusalim.
„Kada je car Hozroj osvojio Jerusalim i mnogi narod odveo u ropstvo, Krst bi prebačen u Persiju“, odakle ga je na Golgotu, „hodeći bosonog i u bednoj odeći, izneo car Iraklije“, zapisano je u Ohridskom prologu vladike Nikolaja Velimirovića.
„Tada Časni krst bi položen u hram Vaskrsenja, na radost i utehu celog hrišćanskog sveta“, napisao je episkop Nikolaj.
Krstovdan je veliki praznik koji se slavi dva puta godišnje: 27. septembra – jesenji Krstovdan i 18. januara – zimski Krstovdan.
Na zimski Krstovdan, koji je uoči Bogojavljenja, 18. januara, po predanju, ukrštaju se vetrovi. U crkvi se tog dana krst stavlja u vodu i, ako se voda smrzne, očekuje se dolazak rodne godine, a ako se voda ne smrzne, veruje se da će sledeća godina biti „oskudna i bolešljiva“.